Srpska arhitektura u srednjem veku doživljava veliki uspon i procvat. Srpski arhitektonski spomenici sakralne arhitekture koji su se razvili u 12. 13. i 14. veku imaju veliki značaj i svetsku reputaciju.

Moravski stil u srpskoj arhitekturi tokom srednjeg veka obuhvata vremenski period od sedme decenije 14. veka do 1459. godine. Dok simbolički početak epohe označava Lazarevo podizanje Ravanice i Lazarice.

Ovaj stil je naziv dobio po Moravi u čijem slivu su podizani sakralni objekti. Osnovnu karakteristiku ovog stila predstavlja osnova crkve u obliku trolista koja je zapravo crkva sa osnovom upisanog krsta, kojoj su uz oltarsku, pridodate dve pevničke apside sa južne i severne strane po uzoru na svetogorske manastire.

Po svojoj spoljašnjoj obradi građevine Moravskog stila su veoma slične onima iz Vardarskog stila, jer koriste sivo ili žućkasto kamenje i crvene opeke. Međutim za razliku od Vardarskog stila u kome nisu uvek kamenje i opeke ugrađivani tako da formiraju ukrasne šare, u Moravskom je to obaveza.

Stil sam po sebi predstavlja autentični srpski stil, za razliku od Raškog i Vardarskog koji nisu nastajali od direktnim uticajem Romanike odnosno arhitekture u Vizantiji. Isto važi i za freskoslikarstvo na kome je razvijen novi srpski stil za koji David Talbot Rajs kaže da je prisan, osećajan, dopadljiv.

Najznačajniji arhitektonski spomenici moravskog stila su: Manastir Ravanica, Manastir Ljubostinja, Manastir Kalenić, Manastir Manasija.

Manastir Ravanica je zadužbina kneza Lazara. Crkva je posvećena Vaznesenju Gospodnjem i ograđena je čvrstim odbrambenim zidom sa sedam kula. Ravanica je sagrađena između 1375. i 1377. godine. Freske su oslikane nekoliko godina pre Kosovske bitke.

Po svojim arhitektonskim i likovnim obeležjima, ravanička crkva predstavlja početak moravske škole.

Crkva predstavlja originalno arhitektonsko rešenje nastalo spajanjem svetogorske tradicije, trolisne osnove i modela upisanog krsta sa pet kupola, odomaćenog u vreme kralja Milutina.

Trolisna osnova je postala uzor u daljem razvoju prostorne koncepcije hramova. Crkva je zidana naizmeničnim redovima kamena i opeke, ukrašena je keramoplastičnim dekorativnim elementima i bogatom reljefnom plastikom.